Недељни избор најразноврнијих реткости, преузетих са ГООГЛ+, Фејсбука, Инстаграма, и онлајн издања листова и часописа, магазина...
...
Dolutali su oblaci Odjednom... odnekud ... /
Dolutali su oblaci
Odjednom... odnekud
I donijeli ovu kišu
Na toj granici sivog i bijelog
Jedna je kap previše
Za mene koja stojim tu
Tvojim dodirima nedodirnuta
I ne primjecuje jesen
Tu oluju u mom oku
Koja se sprema
Ne znaju oblaci za kapi kiše
Nakupljene u zjenicama
Jace od onih koje mi ispiru lice
Dolutali su oblaci
I nijansama sive ispunili srce
Na kojem si do maloprije
Risao nježne nijanse sutona
Zavaljen u moj osmijeh
Kao kralj siguran u tron
Ali sad kad ne dodiruješ me više
Ova moja ramena su te željna
A usne gladne tvojeg daha
Ponestalo mi je boje u oku
I ne mogu više prstom
Opcrtati liniju tvojih usana
Dolutali su oblaci
Odjednom... odnekud
Baš u taj nezgodni cas
Kad si ti negdje odlutao
U odlucnoj potrazi za novim bojama
A ja...
Ja samo stojim tu pod kapima kiše
Tvojim dodirima nedodirnuta.
Pozdrav Miroslave Lukicu...
Svako dobro, i još više znakova prepoznavanja, nesumnjive stvaralačke inicijative, reke koju ništa ne može zaustaviti, ni smrt (daleko bila!)
Нема коментара:
Постави коментар